Što je eRačun, a što nije: PDF, UBL i norma EN 16931 objašnjeni

„Poslao sam račun u PDF-u e-poštom, to je eRačun, zar ne?" Nije. Od 1. siječnja 2026. ta razlika ima zakonske posljedice, a od 2027. tiče se gotovo svakog poduzetnika u Hrvatskoj. U ovom članku objašnjavamo što eRačun zapravo jest, zašto ga program može proknjižiti bez prepisivanja i kojim putem stiže od izdavatelja do primatelja.

Što je eRačun

eRačun je račun koji je izdan, poslan i zaprimljen u strukturiranom elektroničkom obliku koji omogućuje njegovu automatsku obradu. Ključna riječ je strukturiran: svaki podatak — broj računa, OIB, iznos, stopa PDV-a, opis stavke — nalazi se u točno određenom, imenovanom polju koje program može pročitati bez ljudske pomoći.

Ta definicija potječe iz europske Direktive 2014/55/EU o elektroničkom izdavanju računa u javnoj nabavi. U Hrvatskoj je eRačun prema javnim naručiteljima obvezan od 2019., a Zakon o fiskalizaciji obvezu je od 2026. proširio na poslovanje među poduzetnicima.

Zašto PDF nije eRačun

PDF je slika dokumenta. Čovjek ga lako pročita, ali za program je to tek skup slova raspoređenih po stranici. Da bi PDF račun ušao u knjigovodstvo, netko mora prepisati podatke — ili se osloniti na prepoznavanje teksta koje ponekad pogriješi u iznosu ili datumu.

Norma EN 16931 i hrvatska pravila

Da bi eRačun izdan u jednom programu mogao pročitati bilo koji drugi program, svi moraju govoriti isti jezik. Taj jezik u Europskoj uniji propisuje norma EN 16931. Ona određuje semantički model računa — koji podaci postoje, što znače i koji su obvezni — neovisno o tehničkom zapisu.

Model se zapisuje u jednoj od dviju sintaksi: UBL (Universal Business Language) ili UN/CEFACT CII. Obje su XML. U hrvatskoj praksi najčešće se koristi UBL.

Norma je zajednička cijeloj Uniji, ali države mogu dodati vlastita pravila kroz takozvani CIUS — specifikaciju uporabe norme. Hrvatska pravila dodaju zahtjeve koji iz EN 16931 ne proizlaze, primjerice obveznu KPD 2025 oznaku na svakoj stavci i vrijeme izdavanja uz datum.

Kako eRačun izgleda iznutra

Evo pojednostavljenog isječka UBL računa. Stvarni dokument ima više polja, ali princip je isti: svaki podatak u svom, imenovanom elementu.

<Invoice>
  <cbc:ID>12-POSL1-1</cbc:ID>
  <cbc:IssueDate>2026-07-28</cbc:IssueDate>
  <cbc:InvoiceTypeCode>380</cbc:InvoiceTypeCode>
  <cbc:DocumentCurrencyCode>EUR</cbc:DocumentCurrencyCode>
  <cac:AccountingSupplierParty> … izdavatelj i OIB … </cac:AccountingSupplierParty>
  <cac:AccountingCustomerParty> … primatelj i OIB … </cac:AccountingCustomerParty>
  <cac:TaxTotal>
    <cbc:TaxAmount currencyID="EUR">250.00</cbc:TaxAmount>
  </cac:TaxTotal>
  <cac:LegalMonetaryTotal>
    <cbc:PayableAmount currencyID="EUR">1250.00</cbc:PayableAmount>
  </cac:LegalMonetaryTotal>
</Invoice>

Oznaka 380 označava vrstu dokumenta — račun. Odobrenje ima drugu oznaku. Primatelj ne mora znati čitati XML: njegov program iz ovih polja sam složi pregledan prikaz računa i predloži knjiženje.

Put eRačuna od izdavatelja do primatelja

eRačun ne putuje e-poštom. Šalje se kroz mrežu pristupnih točaka, a adresu primatelja rješenje pronalazi u adresaru koji vodi Porezna uprava.

1. Izdavatelj u svom programu izdaje račun. Program iz njega gradi strukturirani XML i provjerava propisana pravila.
2. Pristupna točka izdavatelja — informacijski posrednik, MIKROeRAČUN ili vlastito rješenje — u adresaru metapodatkovnih servisa (AMS) pronalazi adresu na kojoj primatelj zaprima eRačune.
3. eRačun se dostavlja pristupnoj točki primatelja, a primatelj ga vidi u svom programu ili aplikaciji.
4. Obje strane fiskaliziraju eRačun: podatke šalju Poreznoj upravi, koja ih uspoređuje.

Za razliku od e-pošte, ovaj put izdavatelju daje povratnu informaciju. Program može pokazati je li račun isporučen, prihvaćen ili odbijen — a odbijanje primatelj mora i dojaviti Poreznoj upravi.

Pet čestih zabluda

„PDF poslan e-poštom je eRačun."

Nije. eRačun je strukturirani elektronički dokument koji se razmjenjuje kroz za to predviđenu mrežu.

„Skenirani račun je eRačun."

Skenirani papir je slika, isto kao PDF. Nema polja koja program može sigurno pročitati.

„eRačun treba poslati i građanima."

Ne treba. Obveza eRačuna odnosi se na promet među poslovnim subjektima u Hrvatskoj. Građanima se izdaje fiskalizirani račun.

„Za eRačun mi treba poseban program za XML."

Ne treba vam znanje XML-a. Program za račune ili aplikacija gradi dokument sami; vi unosite iste podatke kao i dosad.

„Ako kupac ne otvori eRačun, nije ga dobio."

eRačun se smatra zaprimljenim dostavom na njegovu pristupnu točku. Upravo zato je važno da primatelj redovito provjerava zaprimljene račune i na vrijeme odbije one koji nisu ispravni.